Kada mozak postepeno gubi sposobnost da proizvodi dopamin, za lekare je to znak da razmotre dijagnozu Parkinsonove bolesti. Ovo neurodegenerativno oboljenje, koje mahom pogađa osobe starije dobi, predstavlja jedan od faktora rizika za erektilnu disfunkciju.
Dopamin, koji se često naziva „hormonom sreće“, zapravo ima mnogo složeniju funkciju – osim što nam pomaže da iskusimo osećaj zadovoljstva, njegovo lučenje, između ostalog, utiče i na mišićnu funkciju. Međutim, nedostatak dopamina rezultuje i promenama u doživljaju seksualnog zadovoljstva. Posledica toga mogu biti problemi sa seksualnom funkcijom, poput smanjenog libida i teškoća u postizanju erekcije.
Veza između Parkinsonove bolesti i ED je, ipak, kompleksnija od isključivo hormonskog deficita. Pre svega, simptomi oba stanja su češći u zreloj dobi, te je učestalost prijavljivanja simptoma ED u korelaciji sa starošću osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti.
Drugi razlog je taj što Parkinsonova bolest ostavlja posledice kako na motorne funkcije, tako i na rad autonomnog nervnog sistema. ANS igra ključnu ulogu u telesnoj reakciji na seksualnu stimulaciju. Kod osoba koje boluju od ove bolesti, postoji poremećaj funkcije dela srednjeg mozga koji je zadužen upravo za kontrolu pokreta. Kao posledica toga, ćelije koje proizvode dopamin više ne mogu da izazovu uobičajen odgovor ANS-a tokom seksualnog odnosa.
Time je onemogućena i kontrakcija glatkih mišića uključenih u postizanje erekcije. U isto vreme, slabljenje motorne funkcije otežava seksualni odnos i masturbaciju, a na kontrolu pokreta utiču i simptomi kao što su tremor, narušena ravnoteža i smanjena fleksibilnost mišića.
Smatra se, međutim, da terapija koju koriste oboleli od Parkinsonove bolesti može da ublaži simptome ED. Ovde u prvom redu spadaju agonisti dopamina (na primer, ropinirol i pramipeksol), koji su česti u tretmanu Parkinsonove bolesti. Budući da pomažu telu da proizvodi dopamin, ovi lekovi mogu ublažiti posledice izazvane njegovim gubitkom, poput smanjenog libida i otežanog postizanja orgazma.
Još jedan izbor lekara su PDE5 inhibitori, naročito kod osoba starije dobi. Lekovi poput sildenafila su načelno bezbedni za osobe koji pate od Parkinsonove bolesti. Lekari ih mogu prepisati ukoliko agonisti dopamina ne ispolje očekivano dejstvo, s tim da bi PDE5 inhibitori mogli biti kontraindikovani u slučaju kardiovaskularnih bolesti.
Ipak, ED ne mora isključivo biti uzrokovana fiziološkim promenama. Ukoliko se utvrdi da su posredi pretežno psihogeni faktori (stres, anksioznost ili depresivnost), preporučuju se rešenja koja će osobama pomoći da se suoče sa fizičkim ograničenjima. To je, pre svega, odlazak kod stručnjaka za mentalno zdravlje, kao i korigovanje životnih navika, za koje je dokazano da ima pozitivan uticaj na seksualni život.