Iako ih često uzimamo zdravo za gotovo, brojni stereotipi o seksu nam još uvek daju iskrivljene predstave o seksualnosti, libidu i uzrocima seksualne disfunkcije. Osim zablude da su muškarci uvek spremni za seks ili da zadovoljstvo njihovih partnerki zavisi od veličine polnog organa, postoji još nekoliko mitova u koje smo skloni da (pogrešno) poverujemo.
3. Seks u realnosti izgleda isto kao u pornografskim filmovima
Kao vrsta sadržaja koja ima za cilj da izazove seksualno uzbuđenje, pornografija je odavno na tapetu zbog svojih negativnih efekata. Ovde nije reč samo o potencijalnoj zavisnosti, već i o tome da se na taj način stiču nerealistične predstave o seksu i seksualnosti uopšte.
To se odnosi na sve elemente odglumljenih scena: od atraktivnog izgleda i „savršenog“ seksa, do erupcije uzbuđenja koje prati takav seksualni čin. Međutim, akteri su i u ovom slučaju samo glumci u čijem odabiru presuđuje fizički izgled (uključujući izgled njihovih genitalija u krupnom planu). Sam pornografski sadržaj i jeste zamišljen da podstakne erotsko uzbuđenje. Ipak, tako se neminovno stiču kriva predubeđenja o seksu – recimo, da je žene (pa i muškarce) lako dovesti do vrhunca, ili da su uzbuđenje i erekcija tokom seksualnog čina uvek istog intenziteta.
4. Svaki seks se završava orgazmom i ejakulacijom
Ovo je još jedna zabluda u koju će poverovati većina muškaraca i žena. Za to donekle i ima razloga, budući da je muškarcima po pravilu „lakše“ da dožive orgazam. Postoji, takođe, i (netačno) uverenje da su muškarci „loši ljubavnici“ ukoliko ne uspeju da dovedu svoju partnerku do vrhunca.
Međutim, istraživanja rađena među heteroseksualnim parovima pokazuju bitnu razliku u tome koliko često oba pola dolaze do orgazma. Ne samo da je ženama načelno potrebno više vremena, već značajnu ulogu u tome igraju i različita seksualna ponašanja.
Drugim rečima, važnije od samog orgazma jeste ono što osobe doživljavaju kao prijatno seksualno iskustvo. Čak i kada partneri pate od seksualne disfunkcije, intimni odnos može biti zadovoljavajuć i bez erekcije. Sem toga, seksualni afiniteti kod svakoga mogu biti drugačiji, uzimajući u obzir i neke od fizioloških faktora – na primer, da naše telo nije svakog dana i u svakom trenutku u savršenoj formi za seks.
To je, između ostalog, jedan od načina kako se boriti protiv mitova i zabluda o seksu. Postoje proverene i dokazane činjenice koje pružaju realističniju sliku o tome kako naša seksualnost funkcioniše na fiziološkom i na psihološkom planu. O tome, najzad, možemo saznati i kroz razgovor sa stručnjakom (urologom ili seksualnim terapeutom), što je ujedno najbolji način da se o tome adekvatno edukujemo.