Erektilna disfunkcija nije tema koja se među muškarcima lako poteže. Istina je da niko ne voli o tome da priča. Ali, isto tako je istina i da je ona relativno učestala među muškarcima koji su zašli u određene godine , te da se njihov broj povećava. Od tridesete godine, broj muškaraca koji su nezadovoljni svojim erekcijama ili uopšte ne mogu da ih postignu raste. Nakon šezdesete, više od polovine muškaraca iskusilo je erektilnu disfunkciju .
Glavni uzroci problema sa potencijom, na organskom nivou, su kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, hormonski disbalans, neurološka oboljenja i nusefekti nekih lekova.
Muškarci tako najčešće potežu za „plavom pilulom“, koja je postala simbol borbe protiv erektilne disfunkcije. Viagra i njoj slični lekovi pomažu da se erekcija produži, ali oni ne mogu da je izazovu. Kako bi izazvala erekciju, grupa istraživača predvođena Martinom Fasenegerom, profesorom biotehnologije i bioinžinjeringa na Departmanu biosistema (D-BSSE) u Bazelu, razvila je novo biotehnološko rešenje: gensku terapiju koja izaziva pouzdane erekcije.
Erekcija bez seksualne stimulacije?
Genski konstrukt koji reaguje na plavo svetlo ubrzigan je u erektilno tkivo penisa. Čim je izložen svetlu, guanozin-trifosfat ili GTP se konvertuje u ciklični guanozin-monofosfat (cGMP), koji se prirodno nalazi u brojnim ljudskim ogranima. To dozvoljava kalcijumovim kanalima da se zatvore, smanjujući tako nivo kalcijuma u ćelijama, što dovodi do opuštanja mišićnih ćelija i povećanja protoka krvi do erektilnog tkiva. Na taj način, dolazi do erekcije, koja vremenom nestaje, tako što enzim dovodi do smanjenja i nestanka cGMP-a. Plava pilula i njoj slični proizvodi blokiraju ovaj enzim i na taj način intenziviraju i produžavaju erekciju, ali sami za sebe ne mogu da je izazovu.
Zahvaljujući ovom genskom konstruktu, proizvodnja cGMP-a nije stimulisana seksualnim nadražajem, već izlaganjem erektilnog tkiva plavom svetlu. „Na ovaj način zaobilazimo uobičajenu seksualnu stimulaciju koja okida mnoštvo signala u telu i na kraju dovodi do erekcije,“ kaže Faseneger. Kada je u pitanju erektilna disfunkcija, normalna seksualna stimulacija ne rezultira erekcijom.
Istraživači su svoje novo otkriće testirali na mužjacima pacova, dajući im ovaj genski konstrukt u erektilno tkivo putem injekcije i rezultati su bili zadovoljavajući. U većini slučajeva, plavo svetlo je imalo ulogu „prekidača“ koji je omogućavao pacovima da postignu erekciju. Za neke od njih, stimulacija je čak dovela do ejakulacije.
„Sistem koji dovodi do erekcije veoma je sličan među svim sisarima,“ objašnjava Faseneger. On je stoga ubeđen da će genski konstrukt isto uticati i na ljude. „Čak i Viagra deluje na pacove. Produžava intenzitet erekcije, kao i kod ljudi.“
Iz laboratorije u praksu
Profesor Faseneger predviđa da neće biti mnogo propratnih efekata ovog tipa genske terapije. „Injekcija genskog konstrukta ne bi trebalo da predstavlja smetnju potencijalnim korisnicima, zato što je davanje injekcija u erektilno tkivo već deo standardnog tretmana u savremenoj medicini“, kaže on. Erektilno tkivo je mahom neosetljivo na bol, a većim delom i ne pripada uobičajenoj cirkulaciji krvi, što ukazuje na to da je verovatnoća da će genski konstrukt dopreti do drugih delova tela veoma mala. Osim toga, cGMP se veoma brzo razgrađuje. Isto kao što Viagra produžava erekciju, tako i moguća genska terapija može predstavljati zamenu za nju.
Veštački izazvana erekcija mogla bi da zadovolji potrebe brojnih pacijenata koji se bore sa erektilnom disfunkcijom. „Nekoliko lekara mi je to i potvrdilo,“ kaže profesor Faseneger. Osim toga, Viagu ne mogu da koriste svi – na primer, ljudi sa srčanim oboljenjima.
Na ovom genskom konstruktu istraživački tim iz Bazela radi već četiri godine i za sada on postoji samo u formi prototipa, a testovi na ljudima još uvek nisu sprovođeni. Ipak, Faseneger očekuje da će isti princip važiti i za ljude, a njegove osnovne prednosti su te što je veoma jednostavan za primenu i nije skup. „Pre nego što bi genski konstrukt bio korišćen u svrhe lečenja, potrebno je sprovesti veoma skupe kliničke testove. Zato smo sada u potrazi za partnerima koji bi nam pomogli da našu tehnologiju iz laboratorije preselimo u kliničku praksu,“ kaže Faseneger.