Kada kažemo „muški seksualni hormoni“, prva asocijacija nam je po pravilu – testosteron. Iako ga često smatramo glavnim i odgovornim za mušku seksualnost (što je donekle i opravdano), istina je da je testosteron samo jedan od hormona koji utiču na potenciju i libido. Štaviše, neki drugi hormoni, čak i oni koje primarno smatramo „ženskim“, i te kako igraju važnu ulogu u ovim procesima. Iz tog razloga, ukoliko se neko suočava sa poteškoćama kao što su erektilna disfunkcija ili problemi sa libidom, a postoji sumnja da je to izazvano hormonskom neravnotežom, trebalo bi obratiti pažnju na još nekoliko hormona.
Estrogen: iako je reč o primarno ženskom hormonu, estrogen se proizvodi i u telu muškaraca – samo u manjim količinama. Ipak, kod hormonskog disbalansa se može desiti da postoje previsoke vrednosti ovog hormona. U tom slučaju, mogu se ispoljiti simptomi poput smanjenog libida, erektilne disfunkcije ili poteškoća sa plodnošću.
Prolaktin: prolaktin je hormon koji se proizvodi u hipofizi (maloj endokrinoj žlezdi u bazi mozga) i zaslužan je za regulaciju laktacije kod žena. Međutim, prolaktin i kod muškaraca može uticati na seksualnu funkciju, pogotovo kada su njegove vrednosti povišene. Ukoliko ga hipofiza luči u većim količinama, to može uticati na smanjenje nivoa testosterona, ali i na neke „vidljivije“ simptome – erektilnu disfunkciju ili smanjeni libido.
Luteinizirajući (LH) hormon: reč je o hormonu koji stimuliše testise da proizvode testosteron, tako da njegova uloga u muškoj seksualnoj funkciji uopšte nije zanemarljiva. Kada je nivo LH hormona smanjen, može doći i do smanjenja lučenja testosterona – a samim tim, i do problema sa potencijom.
Folikulostimulirajući hormon (FSH): ovo je još jedan od hormona koji se luči i kod žena i kod muškaraca, s tim da kod muškaraca utiče na proizvodnju spermatozoida. Ukoliko postoji problem sa njegovom smanjenom ili uvećanom proizvodnjom, to može dovesti i do poteškoća sa plodnošću.
DHEA (Dehidroepiandrosteron): ovaj hormon komplikovanog naziva se luči u nadbubrežnim žlezdama, a kod muškaraca se delimično pretvara u testosteron. Kada je nivo DHEA hormona nizak, neki od simptoma mogu uključivati erektilnu disfunkciju i gubitak libida.
Insulin: iako se ne radi o seksualnom hormonu, proizvodnja insulina u muškom telu može biti povezana i sa seksualnom funkcijom. Insulin primarno utiče na mnoge metaboličke procese, uključući proizvodnju drugih hormona i krvni pritisak. Kada je njegov nivo visok (kao što je to slučaj kod insulinske rezistencije i dijabetesa), to se može negativno odraziti na sposobnost postizanja i održavanja erekcije.
Kortizol: ovaj hormon nam je poznat i kao „hormon stresa“, jer njegov nivo raste kada smo izloženi stresnim situacijama. Kortizol, koji se luči u nadbubrežnim žlezdama, može imati negativan uticaj na seksualnu funkciju, a kada je njegov nivo povišen, može doći i do problema sa normalnom proizvodnjom testosterona.
Hormon rasta (GH): osim regeneracije tkiva, GH hormon ima zadatak da drži u ravnoteži proizvodnju drugih hormona. Ukoliko se ne luči u dovoljnim količinama, ovaj hormon može biti povezan sa smanjenjem seksualne želje.
Iako nije baš svaki od ovih hormona direktno uključen u seksualno funkcionisanje, činjenica je da su svi, u manjoj ili većoj meri, važni za muško seksualno zdravlje. Samim tim, ako postoji disbalans u njihovim nivoima, to se svakako može odraziti na erektilnu funkciju, libido, pa čak i na plodnost. Ukoliko postoji sumnja da su ovi problemi izazvani hormonskim disbalansom, preporuka je da se, pre svega, konsultuje lekar, te da se, nakon pravilne dijagnostike, predloži i odgovarajući tretman.