Kada muškarci „zađu u godine“, prirodno je da ih brinu promene koje dolaze sa starenjem. Neke od tih promena su očigledne, ali je mnogo više onih koje se prepoznaju po subjektivnom osećaju.
Primera radi, smanjenje nivoa testosterona može da rezultuje dobijanjem na težini, pojačanim umorom ili problemima sa plodnošću. Iako se opadanje ovog hormona smatra „normalnom“ posledicom starenja, testosteron je tek jedan od faktora koji utiče na opšte zdravstveno stanje.
U to su sada sigurni i medicinski stručnjaci, koji su na tragu još jednog otkrića. Naime, pokazalo se da muškarci sa godinama gube i muški polni hromozom, što povlači niz potencijalno zabrinjavajućih posledica.
Y hromozom se po pravilu pominje u kontekstu (muškog) pola i reprodukcije. Međutim, njegova uloga ide mnogo dalje od puke podele na polove. Zbog toga privlači pažnju u istraživanjima koja se bave muškim zdravljem, budući da promene na nivou ovog hromozoma – bilo kroz mutacije ili postepeni gubitak u ćelijama – mogu imati veće posledice nego što se ranije mislilo.
Kako sada smatraju stručnjaci, te posledice utiču ne samo na plodnost, već i na hormonsku ravnotežu, kardiovaskularno zdravlje i opšte funkcionisanje organizma.
Šta je Y hromozom i zbog čega je toliko važan?
Y hromozom je jedan od dva polna hromozoma, a kod ljudi ima ključnu ulogu u određivanju muškog pola. Za razliku od žena, koje imaju dva X hromozoma, kod muškaraca je ta kombinacija – XY. Upravo je prisustvo Y hromozoma (tačnije, specifičnih gena koje on nosi) odgovorno za razvoj muških polnih karakteristika.
Jedan od tih gena je, pak, zaslužan za razvoj testisa i, samim tim, određuje dalje razvijanje muške jedinke. No, iako Y hromozom sadrži manji broj gena u poređenju sa X hromozomom, njegov uticaj na život i zdravlje muškaraca je izuzetno važan. Bez njega ne bi bilo moguće regulisanje aktivnosti drugih gena, kao ni zaštita organizma u slučaju pojave težih bolesti.
Interesantno je, međutim, da kod muškaraca sa godinama često dolazi do fenomena gubitka Y hromozoma. Iako taj gubitak ne zahvata sve zdrave ćelije, savremene genetske analize pokazuju da je on relativno čest.
Štaviše, oko 40% muškaraca u šezdesetim godinama bar u nekom stepenu ima gubitak Y hromozoma. Dugo se verovalo da taj gubitak nije od velikog značaja, upravo zbog toga što Y hromozom „nosi“ manji broj gena. Međutim, novija istraživanja pokazuju da bi to, recimo, moglo da doprinese učestalijem razvoju tumora.
Naučnici to povezuju sa ubrzanim razmnožavanjem ćelija pogođenih gubitkom Y hromozoma. Pored toga, postoji sve više dokaza i da je ovaj proces povezan sa razvojem drugih bolesti, pre svega, kardiovaskularnih tegoba i srčanog udara.
Gubitak Y hromozoma – glavni ili sporedni krivac?
U međuvremenu, genetska istraživanja su obuhvatila i muškarce obolele od degenerativnih stanja, kao i od određenih vrsta raka. Kod njih je, takođe, uočen češći gubitak Y hromozoma, a naučnici to povezuju i sa lošijim ishodom lečenja.
Ono što i dalje nije sasvim razjašnjeno, jeste sama uloga gubitka Y hromozoma u ovakvim slučajevima. Za sada nije moguće precizno odrediti da li on direktno izaziva pomenute bolesti ili je samo njihov „pratilac“. Uzročna veza se može naslutiti na osnovu eksperimenta na životinjama – na primer, miševi kojima su transplantirane ćelije bez Y hromozoma, vremenom su razvijali ozbiljnije srčane probleme.
Istraživači veruju i da su identifikovali jedan od potencijalnih mehanizama na koji Y hromozom utiče na zdravlje. Pre svega, ističe se njegov značaj u funkcionisanju imuniteta i u stvaranju krvnih ćelija. No, ukoliko dođe do promena u ekspresiji gena na Y hromozomu (odnosno, u načinu na koji se geni aktiviraju i deaktiviraju), može doći do remećenja normalne funkcije organizma i do razvoja bolesti.
S druge strane, gubitak Y hromozoma je delimično uslovljen i spoljašnjim faktorima, poput pušenja i izlaganja kancerogenim supstancama. Prema tome, ne radi se isključivo o nečemu što bismo nazvali prirodnim procesom starenja, već o pojavi na koju mogu da utiču i životne navike.
Zbog svega ovoga, naučnici sve više daju na značaju kako samom Y hromozomu, tako i uticaju njegovog gubitka na zdravlje i kvalitet života. Budući da je uspeh postignut i na polju potpunog sekvenciranja ovog hromozoma, očekuje se da će naknadna istraživanja još bolje razjasniti njegove funkcije, a samim tim i razloge zbog kojih njegov gubitak nosi tako značajne posledice.
