Kada kažemo „testosteron“, uglavnom mislimo na hormon koji je simbol muške seksualnosti i snage. Kada ga u organizmu nema dovoljno, to se automatski povezuje sa simptomima kao što su opadanje libida ili erektilna disfunkcija. Manje se, međutim, govori o jednoj, naizgled, paradoksalnoj pojavi – kada laboratorijski testovi pokazuju normalan (ili čak visok) nivo testosterona, ali su ED i gubitak libida uprkos tome prisutni.
S jedne strane, neosporno je da testosteron, kao glavni muški hormon, značajno utiče na reproduktivno zdravlje i seksualnu želju. No, kada je reč o samoj erekciji, uloga testosterona zapravo nije toliko direktna. Razlog leži u činjenici da ovaj hormon ne deluje izolovano, već zavisi od kompleksne veze hormona, krvnih sudova i nervnog sistema. Prema tome, postoji nekoliko faktora od kojih zavisi i dejstvo testosterona.
- Disfunkcija androgenih receptora – da bi hormon (u ovom slučaju testosteron) pokrenuo reakciju u ćelijama, mora biti prepoznat od strane receptora – malih proteina koji se nalaze na površini ili unutar ćelija. Svi muški polni hormoni se vezuju za androgene receptore, ali se ponekad dešava da ti receptori ne funkcionišu kako bi trebalo. Do toga može doći usled genetskih mutacija ili neke druge vrste oštećenja, a rezultat je taj da, iako se testosteron luči u normalnim količinama, organizam se ponaša kao da taj testosteron ne postoji. Jedan od takvih primera je sindrom neosetljivosti na androgene, u kome su ćelije organizma delimično ili potpuno neosetljive na muške polne hormone.
- Hormonski disbalans koji nije vezan za lučenje testosterona – kao što već znamo, testosteron nije jedini hormonkoji utiče na mušku seksualnost. Čak i kada je njegov nivo u granicama normale, na libido i potenciju mogu da utiču povišene vrednosti kortizola (hormona stresa) ili prolaktina.
- Problemi sa vaskularnim sistemom – erekcija nije proces koji zavisi isključivo od hormona, već vrlo važnu ulogu u njemu igra i zdravlje krvnih sudova. Ukoliko je oslabljen protok krvi kroz kavernozna tela (sunđerasto tkivo penisaispunjeno malim krvnim sudovima i šupljinama), ne može doći ni do postizanja i održavanja erekcije. Ovo je čest slučaj kod osoba koje pate od ateroskleroze, hipertenzije ili dijabetesa – u tom slučaju, visok nivo testosterona ne može da „popravi“ seksualnu funkciju.
- Psihogeni faktori – stanja kao što su anksioznost ili hronični stres takođe mogu negativno da se odraze na erektilnu funkciju. U tom smislu, nivo testosterona može imati veoma mali uticaj na libido i potenciju. U isto vreme, kod nekih muškaraca može doći do još jednog paradoksa – da se visok nivo testosterona povezuje upravo sa pojačanom anksioznošću i rizikom za ED.
- Testosteronska terapija – pojedinim muškarcima kod kojih se konstatuje niska proizvodnja testosterona, lekar može prepisati testosteronsku terapiju. Međutim, telo može reagovati na način da smanji proizvodnju još dva važna hormona: LH (luteinizirajući hormon) i FSH (folikulostimulirajući hormon). Ova dva hormona, s druge strane, direktno zavise od nivoa testosterona – i zato, kada njega ima dovoljno, telo šalje signal hipofizi da smanji njihovo lučenje. Međutim, takav proces može da utiče na funkciju testisa, koji prestaju da rade „punim kapacitetom“. Kao posledica toga, može se desiti da dođe do pada libida, pa i smanjene proizvodnje sperme, uprkos tome što je nivo testosterona na zadovoljavajućem nivou.
Dakle, uticaj testosterona svakako nije zanemarljiv – ali, ne mora biti ni presudan za seksualnu funkciju i libido. Kao što sama erekcija zavisi od više telesnih faktora, na sličan način bi trebalo posmatrati i erektilnu disfunkciju: kao stanje koje, u većini slučajeva, zahteva da se prilikom dijagnoze uzme u obzir šira (zdravstvena) slika.