Kako autoimune bolesti utiču na potenciju?

Kada se govori o uzrocima impotencije, situacija je, naizgled, jednostavna. Lekari su uzroke podelili u dve veće grupe (fizičke i psihološke), a erektilnu disfunkciju često navode kao jedan od simptoma koji ukazuje na ozbiljnije probleme sa zdravljem.

Najviše brige pritom izazivaju različite hronične bolesti, čiji nastanak se pripisuje kombinaciji genetike i loših životnih navika. No, postoji i grupa oboljenja čiji uticaj na seksualnu funkciju takođe ne bi trebalo zanemariti, a to su autoimune bolesti.

Najjednostavnije rečeno, autoimune bolesti nastaju kada imuni sistem napada zdrava tkiva u organizmu, a koja greškom prepoznaje kao strana. Lekari to objašnjavaju kao posledicu gubitka imunološke tolerancije organizma na sopstvene antigene, pa se često za autoimune bolesti govori da su to stanja u kojima „organizam napada samog sebe“. U zavisnosti od toga koje organsko tkivo je „napadnuto“, bolesti će zahvatiti i različite organe. Sem toga, u nastanku autoimunih bolesti, ulogu igraju genetski faktori i pol, iako je i dalje nejasno na koji način polne razlike doprinose njihovom razvoju.

Osim što pogađaju određene organe i grupe tkiva, autoimune bolesti se odražavaju i na seksualnu funkciju. Razlozi tome mogu biti upale, oštećenja tkiva i poremećaji telesnih procesa, a poteškoće sa seksualnom funkcijom se najčešće javljaju kod sledećih autoimunih bolesti:

Multipla skleroza (MS) – reč je o poremećaju rada centralnog nervnog sistema, zbog koga se na kičmenoj moždini i mozgu stvaraju lezije (oštećenja). Ova bolest, pre svega, deluje na nerve i nervne završetke, te vremenom dolazi do otežanog kretanja i govora, bolova i grčenja mišića, pogoršanja vida i smanjenja kognitivnih funkcija. Međutim, multipla skleroza ostavlja trag i na seksualnu funkciju, budući da stradaju i nervi uključeni u doživljaj seksualnog uzbuđenja i postizanja erekcije.

Reumatoidni artritis – lekari ga načelno smatraju najrasprostranjenijom autoimunom bolešću, koja za posledicu ima razvoj hroničnih upala. Te upale, s druge strane, utiču na nervni i vaskularni sistem. S obzirom da RA pogađa i krvne sudove i nerve, vremenom može doći do slabljenja seksualne funkcije – kako zbog same bolesti, tako i zbog lekova koji je drže pod kontrolom.

Sistemski eritemski lupus – slovi za jednu od najkompleksnijih autoimunih bolesti, jer njome može biti zahvaćen gotovo svaki organ (pluća, srce, koštanomišićni sistem, koža, bubrezi, kardiovaskularni sistem). Zbog toga se dešava da i simptomi SEL izuzetno variraju. Pritom, upale i oštećenja vaskularnog sistema mogu omesti protok krvi, što je ključno za postizanje i održavanje erekcije.

Sistemska skleroza (skleroderma) – lekari je, poput lupusa, smatraju kompleksnom autoimunom bolešću, sa prognozama koje uglavnom nisu optimistične. Skleroderma prvenstveno pogađa pluća, srce, bubrege i gastrointestinalni trakt, a karakterišu je zapaljenske i degenerativne promene koje dovode do zatezanja i zadebljanja kože, kao i oštećenja unutrašnjih organa. Zbog viška tkiva koje se nakuplja u organima i u krvnim sudovima, skleroderma može dovesti do problema sa protokom krvi. Posledično, to se odražava na erektilnu funkciju, a postoji mogućnost i da se višak tkiva nakupi u tkivima penisa.

Psorijaza i psorijatični artritis – reč je o bolestima koje, pre svega, pogađaju kožu (psorijaza), s tim da psorijatični artritis karakteriše i hronična upala zglobova. Kod osoba koje boluju od psorijaze dolazi do pojave crvenih, rožnatih pečata na koži, i to najviše na zglobovima, kolenima, temenu glave i u predelu genitalija. Iako im je uzrok nepoznat, obe bolesti se, zbog uticaja na nervni i vaskularni sistem, mogu odraziti i na seksualnu funkciju.

Upalne bolesti creva – kada dođe do hronične upale digestivnog trakta, posledice će se odraziti na opšte zdravstveno stanje. Ovo je slučaj sa stanjima kao što su ulcerozni kolitis, sindrom nervoznih creva i Kronova bolest koje, zbog zahvatanja vaskularnog sistema, indirektno mogu uticati i na erektilnu funkciju.

Autoimune bolesti štitne žlezde – lekari kao neke od najčešćih navode Hašimotov tireoiditis i Grejvs-Bazedovljevu bolest, ali karakteristika autoimunih bolesti štitne žlezde jeste da vremenom dovode do njene disfunkcije, dok u isto vreme uzrokuju hormonske poremećaje. Samim tim, stanja poput ovih mogu uticati i na seksualno zdravlje, dok su hormonske promene glavni „krivci“ i za probleme sa potencijom.

Budući da su veoma kompleksne, ali i da značajno mogu da naruše kvalitet života, autoimune bolesti po pravilu zahtevaju dugotrajan tretman. Čak i kada se kao posledica javlja narušena seksualna funkcija, lekari će, pre svega, ciljati simptome osnovne bolesti. Svakako, u lečenje je moguće uključiti i specifične tretmane za erektilnu disfunkciju – međutim, to bez izuzetka zahteva prethodnu konsultaciju sa lekarom, jer se jedino tako mogu izbeći dodatni rizici po zdravlje.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.