Jedno skorije istraživanje pokazalo je da, od svih svetskih zemalja, po broju muškaraca koji pate od erektilne disfunkcije ubedljivo prednjači Indija. Ovi rezultati povukli su još nekoliko zaključaka – da je erektilna disfunkcija u ovoj zemlji i dalje tabu tema, kao i da je mnogi ne doživljavaju kao „pravo“ medicinsko stanje.
Međutim, takva uverenja su samo još više produbila problem. Kod sve većeg broja muškaraca, impotencija dovodi do depresivnosti i niskog samopouzdanja, a kao posledica se javljaju i problemi u partnerskim odnosima. Sem toga, pokazalo se da su pojedini mitovi o erektilnoj disfunkciji i dalje veoma rasprostranjeni.
Stručnjaci, pak, ističu da su upravo pogrešna uverenja jedan od glavnih razloga zašto veliki broj slučajeva ED ostaje bez lekarskog tretmana. Pritom su skrenuli pažnju i na još neke od uvreženih stereotipa, a sve sa ciljem podizanja svesti i uspešnijeg prevazilaženja problema.
1. Erektilna disfunkcija ne zahteva lekarski tretman
Navedeno istraživanje otkriva da se impotencija često poistovećuje sa nezainteresovanošću za seksualni odnos. Odatle i uverenje da ovo stanje nije neophodno lečiti, što je, naravno, daleko od istine.
Kao što je već poznato, problemi sa potencijom mogu maskirati i druga, mnogo ozbiljnija medicinska stanja. Samo neka od njih su srčane bolesti, problemi sa krvnim pritiskom, povišen holesterol, prekomerno konzumiranje alkohola, dijabetes, nizak nivo testosterona i loše životne navike.
2. Erektilna disfunkcija je bezazleno stanje koje prolazi „samo od sebe“
Ovaj stereotip je u velikoj meri povezan sa prethodnim – naime, erektilna disfunkcija zaista može biti bezopasna, budući da ne spada u stanja koja ozbiljno narušavaju fizičko zdravlje. Sličan primer je, recimo, i Pejronijeva bolest, a u oba slučaja reč o takozvanim benignim, nekancerogenim stanjima.
Međutim, osim što može biti rani znak pojave neke od hroničnih bolesti, erektilna disfunkcija svakako utiče i na kvalitet života – ne samo pojedinca, već i parova. Iz tog razloga je prilikom pojave prvih simptoma važno obratiti se lekaru.
3. Erektilna disfunkcija se tretira isključivo lekovima ili suplementima
U lečenju erektilne disfunkcije, prepisivanje oralne terapije najčešće i jeste prvi korak. Ipak, pokazalo se da ponekad ni lekovi ne donose željeni efekat.
U takvim slučajevima predlažu se drugi vidovi tretmana: injekcije, vakuumski uređaji ili implantanti za penis. Svakako da je pre toga neophodna i konsultacija sa stručnjakom (andrdologom ili urologom), kako bi se u zavisnosti od uzroka odredio i najdelotvorniji način lečenja.
4. Psihološki faktori nemaju nikakve veze sa pojavom ED
Nasuprot pojedinim uverenjima, psihološki faktori i te kako igraju značajnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Razlog tome je i činjenica da ključnu ulogu u postizanju erekcije imaju biološki i neurološki procesi u mozgu.
Zbog toga se problemi sa potencijom neretko sreću kod osoba koje pate od pojačanog stresa, depresije ili anksioznosti, a među čestim razlozima su i problemi u partnerskoj vezi.
5. Za erektilnu disfunkciju ne postoji prevencija
Erektilna disfunkcija već odavno ne pogađa isključivo stariju populaciju. Primetan je njen porast i kod mladih muškaraca, kao i onih koji nemaju ozbiljnijih problema sa zdravljem.
Odatle i uverenje da za erektilnu disfunkciju praktično ne postoji prevencija. Međutim, iskustva stručnjaka ipak govore suprotno. Problemi sa potencijom svakako se mogu ublažiti (pa i u potpunosti izbeći) održavanjem zdravog životnog stila, što ne podrazumeva samo prilagođenu ishranu i fizičku aktivnost, već i redovnu kontrolu i lečenje postojećih, hroničnih stanja.
Svakako da pritom ne treba zanemariti ni brigu o mentalnom zdravlju. Ukoliko primete da smanjenu seksualnu želju prate anksioznost i depreseivnost, savet muškarcima je da zatraže podršku psihologa ili psihoterapeuta.